ARHITEKTONSKE IMAGINACIJE
Oduvek me je privlačila i fascinirala arhitektura, a razlog je verovatno u tome što sam odrasla okružena zgradama novobeogradskog bloka. Ovi redovi istovetnih zgrada, pravilno raspoređeni, u meni su budili asocijacije na apstraktne geometrijske forme, dok me je sama arhitektura podsećala na monumentalne spomenike prošlog vremena.
U seriji „Arhitektonske imaginacije” apstrahovala sam novobeogradske zgrade blokova (61, 62, 63) koje su izgrađene u stilu brutalizma i socrealizma. Izbrisala sam im svaki doživljaj arhitekture, to jest ambijenta u kome neko živi i u kome se ljudi kreću. Poništila sam svaki trag čoveka, a arhitekturu svela na monumentalnu skulpturu.
Pošla sam od fotografije zgrada, koje sam postupkom digitalne manipulacije transponovala u objekte. Njihovu veličinu i monumentalnost dočarala sam predstavljajući ih iz žablje perspektive. Na ovaj način naznačila sam i kod posmatrača pobudila osećaj divljenja, koje osećamo svaki put kad se nađemo ispred nečeg grandioznog.
U seriji „Arhitektonske imaginacije” apstrahovala sam novobeogradske zgrade blokova (61, 62, 63) koje su izgrađene u stilu brutalizma i socrealizma. Izbrisala sam im svaki doživljaj arhitekture, to jest ambijenta u kome neko živi i u kome se ljudi kreću. Poništila sam svaki trag čoveka, a arhitekturu svela na monumentalnu skulpturu.
Pošla sam od fotografije zgrada, koje sam postupkom digitalne manipulacije transponovala u objekte. Njihovu veličinu i monumentalnost dočarala sam predstavljajući ih iz žablje perspektive. Na ovaj način naznačila sam i kod posmatrača pobudila osećaj divljenja, koje osećamo svaki put kad se nađemo ispred nečeg grandioznog.