TRAGOVI SEĆANJA
Sećanje je "trag" u našoj "memoriji", utisnut poput otisaka stopala na peščanoj plaži, koga će plima odneti ili će odolevati vremenu i biti večno uklesan u stenu naših sećanja.
Sećanja nas prate kroz čitav život. Neka su lepa i radosna, a neka ružna i tužna... ali ipak u nama prisutna sve dok postojimo. Ponekad ih želimo izbrisati, zaboraviti ali jednostavno ona su tu i kao deo nas i naših života egzistiraju. Ekvivalent su iskustvu i govore nam koliko smo prošli, uradili i postigli. Neka želimo i prizivamo i u njima čuvamo drage ljude i uspomene. Niko se ne seća onoga što mu je nevažno. Samo nebitne stvari padaju u zaborav.
Papir kao trošni material izbledeće vremenom “tragove mojih sećanja”, ali nadam se da će poživeti dovoljno dugo da prizove sećanje na mene. U ovoj seriji radova nataloženo je vreme, sećanje na protekla iskustva. Ne konkretizujući ih brišem granicu između ličnog i opšteg, originalnog i preuzetog. Sećanja predstavljam samo u vidu tragova, brazdi i obrisa, koji nas podsećaju na neka vremena koja su sad već iza nas. Trag ukazuje na odsustvo i po Deridinoj filozofiji Dekonstrukcije predhodi prisutnosti. Zbog toga je on ono što proizvodi prisutnost u svom brisanju. Podeća nas na prolaznost i na ne ponovljivost trenutka. “Tragovi sećanja” uvode nas u svet koji je osvešćen kulturološkim relacijama sadašnjosti prema prošlosti i nastoje da tu relaciju što više kreativno-sugestivno približe i da prizovu sećanja, jer su ona potvrda postojanja i ogledala naših života.